OPASNOST KUPALIŠTA - ZDRAVSTVENI RIZICI

 

 

Javno zdravstvena kontrola vode javnih kupališta ima za cilj zaštitu zdravlja građana ali i povećanje kvalitete bazenske vode podizanjem zdravstvene svijesti vlasnika bazena, uspostavljanje bolje saradnje i kontinuiranog nadzor nad hemijskim i mikrobiološkim parametrima u bazenskoj vodi, te odgovarajućeg ponašanje kupača i osoblja zaposlenog na održavanju bazena. Ukoliko se voda u bazenima ne održava dovoljno mogu se pojaviti zdravstveni rizici.

 

Pred početak sezone kupanja, želimo da istaknemo da kupanje i plivanje neosporno doprinose našem zdravlju, ali da postoje i odredeni zdravstveni rizici kojima smo tokom ovih aktivnosti izloženi, kao što su neke zarazne bolesti i infekcije.

 

Generalno govoreći, kad govorimo o prirodnim vodenim površinama, rizik od zaraze je utoliko veći ukoliko je neka vodena površina manja i slabije protočna, jer se lakše onečisti štetnim tvarima i mikroorganizmima, koji potiču iz žive i nežive  prirode ili od samih kupaca. Iz tih razloga od prirodnih vodenih površina za kupanje je najsigurnije more (tome doprinosi i prisutnost morske soli), a najnepovoljnije su male stajaće vode, barice i slično. Bazeni potpuno ovise o ljudima i mogu biti savršeno  čisti i sigurni, a s druge strane biti i vrlo nesigurni ako se održavanje zapusti.



 

Mikrobiološki faktori rizika

 

Zarazne bolesti od kojih čovjek može da oboli prilikom kupanja nastaju prodorom uzročnika prisutnih u vodi u organizam kupača preko nekog od ulaznih mjesta infekcije, kao što su usta, vidljive sluzokože (oko, nos, genitalni organi), povrede na koži (cak i one najmanje, nevidljive golim okom), a ponekad i preko sluzokože disajnih organa. Tako, npr., gutanjem vode, dakle preko usta mogu nastati virusne i bakterijske crijevne infekcije, pracene prolivom i povišenom tjelesnom temperaturom.

 

Preko sluznice oka može da nastane virusno ili hlamidijalno zapaljenje oka, što su tipicne bolesti kupača. Preko mikropovreda kože i sluzokoža kao i preko zdrave sluzokože oka, čovjek može da sa zarazi leptospirozom (ljetnji grip), narocito nakon kupanja u barama i stajaćim vodama. Kao posljedica zadržavanja prljave vode u spoljašnjem slušnom kanalu može doći do upala uha. Preko digestivnog sistema, preko vidljivih sluzokoža i udisanjem vodenog aerosola, tj. sitnih kapljica, čovjek može da se zarazi i enterovirusima, koji su izmedu ostalog i uzročnici seroznog meningitisa (zapaljenje mekih moždanih opni).

 

Ovo se prevashodno odnosi na odrasle osobe i djecu školskog uzrasta, dok je rizik od navedenih infekcija veći kod djece uzrasta do tri godine, a za djecu mlađu od godinu dana još veći, iz prostog razloga što su mala deca još neotporna, a i način njihovog kupanja pogoduje nastanku većine infekcija (sjedenje u plićaku, zagrcavanje, gutanje vode i sl.).

 

Kupanjem u stajaćim ili neadekvatno održavanim bazenima ljeti  posebno postoji opasnost zbog slabog protoka vode i visokih temperatura koje se ni noću ne smanjuju što uzrokuje povečan rast i razvoj bakterija  zbog čega treba izbjegavati kupanje u ovakvim površinskim tokova koji nisu pod javno zdravstvenim nadzorom.

 

Takođe obavezno je izbjegavanje korištenja bazena u slučaju postojanja akutnih respiratornih urinarnih i digestivnih oboljenja, oboljenja kože i slunica, kao i u periodu rekonvalescencije, tj.oporavka od navedenih oboljenja (2 sedmice nakon prestanka svih simptoma bolesti).

 

Fizikalni faktori  rizika

 

Prilikom neopreznog kupanja postoji i opasnost od ozljeda – od ogrebotina i posjekotina, teških i po život opasnih ozljeda, nerijetko praćenih i trajnim invaliditetom, pa do najtežih – utapanja.

 

Preporuke za sigurnije kupanje: ne ulaziti vruć u vodu, ne plivati najmanje jedan sat nakon obroka, ne plivati nakon konzumacije alkohola, ne skakati u vodu nepoznate dubine, nikad ne plivati sam, plivati u blizini spasioca.