Pojam "trovanje hranom" obuhvaća sva oboljenja koja nastaju zbog uzimanja nezdrave, pokvarene ili otrovne hrane.
Uzročnici trovanja hranom pripadaju obično jednoj od dvije skupine bakterija – salmonele i stafilokoki. Bolesti izazvane tim klicama u mnogočemu su slične i očituju se naglim početkom, povišenom temperaturom, bolovima u trbuhu, povraćanjem ili proljevom.
Glavni prirodni rezervoar za salmonele su svinje i perad, zatim glodari, pa preživači i mesožderi, domaće i divlje životinje ( praktično sve toplokrvne domaće i divlje životinje).
Bolest nastaje nakon unošenja u organizam salmonela u hrani koja potiče od zaražene životinje ili koja je bila onečišćena izmetom zaražene životinje ili čovjeka.
Simptomi trovanja počinju 12 do 24 sata nakon uzimanja zaražene hrane, i to naglo sa zimicom, povišenom temperaturom, bolovima u trbuhu, povraćanjem i proljevom. U većini slučajeva bolest traje nekoliko dana i uz dijetu prolazi sama.
Ovisno o vrsti namirnice i njezinu pakiranju, najčešći način čuvanja hrane je na hladnom mjestu, u frižideru ili zamrzivaču. Pritom posebnu pažnju treba posvetiti lako kvarljivim namirnicama proteinskog porijekla kao što su: meso, jaja, riba, mlijeko i mliječni proizvodi. Budući da su proteini odlična podloga za rast i razvoj mikroorganizama, te namirnice, ako su neprimjereno čuvane ili su sumnjivog porijekla, najčešći su uzrok trovanja hranom ljeti.
Treba napomenuti da teža klinička slika može biti prisutna kod tzv. rizičnih grupa: mala djeca, starije osobe, trudnice, osobe sa oslabljenim imunitetom ili težim hroničnim oboljenjima.
Kao potencijalni izvor zaraze mogu biti i proizvodi od jaja koji nisu dovoljno termički obrađeni, kao što je to slučaj u kremastim kolačima ili sladoledu, a najčešći uzrok i moguća opasnost od trovanja hranom je bakterija salmonela. Ispravnim čuvanjem i odgovarajućom pripremom namirnica sprečavamo brzi rast i razmnožavanje bakterija, a sobna temperatura i velika količina vlage upravo im pogoduje.
Na sobnoj temperaturi možemo jedino čuvati hranu koja je hermetički zatvorena u konzervi, jer bakterije u hrani nemaju pristup kisiku koji im je uglavnom potreban za razmnožavanje. Nakon otvaranja konzerve, hranu ne bi trebalo držati u njoj nego je treba odmah potrošiti, a ostatak staviti u pokrivenu posudu i čuvati u frižideru.
Hlađenje je najčešći način čuvanja hrane, a čuvanjem u frižideru na temperaturi između 0 i 5°C većini namirnica nekoliko dana produžavamo rok trajanja. Skuhana hrana i ostaci obroka čuvaju se u frižideru tek nakon što se ohlade na sobnoj temperaturi.
Druga, nimalo rjeđa vrsta trovanja hranom, nastaje zbog djelovanja toksina stafilokoka, bakterija koje iz disajnog sistema kliconoša mogu dospjeti u hranu. Na pogodnim prehrambenim namirnicama kao što su sladoled, kolači s kremom ili majoneza, stafilokoki stvaraju poseban otrov, toksin koji je odgovoran za pojavu bolesti.
Prvi simptomi javljaju se već nakon tri do šest sati u vidu bolova u trbuhu, povraćanja i proljeva. Za razliku od salmoneloze, kod ovog oblika trovanja hranom tjelesna temperatura može biti samo neznatno povišena, a bolest traje samo 12 do 24 sata i prolazi dobro bez ikakvih komplikacija. Ova vrsta trovanja naročito je česta ljeti i obično je vezana uz konzumaciju slastičarskih proizvoda.
Liječenje svih spomenutih vrsta trovanja hranom uglavnom je dijetalni režim prehrane kojem je cilj čajem i slanim juhama nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite, a samo u težim slučajevima moraju se nadomjestiti infuzijom.
